ZAKON O BRAKU I PORODIČNIM ODNOSIMA

«Narodne novine», broj 1/78, 45/89, 51/89 – pročišćeni tekst, 59/90

 

Članak 192.

 

         Staratelj ima pravo zahtijevati naknadu troškova za svaku radnju u obavljanju dužnosti zasebno, a ne tek nakon izvršene dužnosti staratelja.

 

         «Odredbom članka 192. stavka 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima propisano je da staratelj ima pravo na naknadu opravdanih troškova učinjenih u obavljanju svojih dužnosti. Troškove koje mu odobri organ starateljstva može naplatiti iz sredstava redoslijedom napisanim u članku 185. ovog Zakona. Ako staratelj ne može naplatiti troškove iz navedenih sredstava podmirit će ih organ  starateljstva.

 

         Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je Centar za socijalni rad postavio tužitelja kao staratelja za poseban slučaj radi zastupanja Ž.M. u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Z. pod brojem P-2486/92. Iz dopisa Centra za socijalni rad te iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da tužitelj nije postavljen za staratelja u brakorazvodnom predmetu, već u postupku za zadržavanje stanarskog prava. Njegov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen je kao neosnovan a u obrazloženju osporenog akta navedeno je da tužitelj ima pravo  u smislu odredbe članka 192. stavka 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima na naknadu počinjenih troškova nakon izvršene dužnosti, a obzirom da tužitelj i dalje ima funkciju staratelja da je zahtjev tužitelj podnesen  preuranjeno.

 

         Tuženo tijelo pogrešno tumači odredbu članka 192. stavka 2. ovoga Zakona, jer prema ocjeni Suda temeljem navedene zakonske odredbe staratelj ima pravo zahtijevati naknadu učinjenih troškova za svaku radnju u obavljanju dužnosti zasebno, i to po obavljenoj radnji, a ne tek po izvršenoj dužnosti kako to tumači  tuženo tijelo.

 

         Budući da je tužitelj postavljen za staratelja u predmetu broj: P-2486/92 i da je imao troškove u vezi sa razmatranjem navedenog spisa i sačinjavanjem izvještaja a da tužitelju navedeni troškovi nisu naknađeni to je prema ocjeni ovog Suda osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu  tužitelja».

 

Upravni sud Republike Hrvatske,  Us-13580/1993 od 13. listopada 1994.