B – 1999.

 

ZAKON O IZVLAŠTENJU

"Narodne novine", broj 9/94, 34/94

Članak 46.

                        U postupcima određivanja naknade u kojima do prestanka važenja Zakona o eksproprijaciji nije donesena pravomoćna odluka ili rješenja i odluke budu poništene ili ukinute, ne mogu se primijeniti odredbe Zakona o eksproprijaciji.

                        Naknada se određuje prema tržišnoj vrijednosti nekretnine u vrijeme utvrđivanja naknade, pri čemu nije odlučno je li stan ili stambena zgrada useljiva ili nije.

                        Korisnik eksproprijacije, koji je prijašnjem vlasniku svojim sredstvima osigurao stanarsko pravo temeljem odredbi Zakona o eksproprijaciji koji su se odnosili na naknadu za eksproprirane nekretnine, ima pravo zahtijevati razmjerno smanjenje svoje obveze.

                        "Prema mišljenju ovoga suda, u ponovnom postupku treba utvrditi tržišnu vrijednost nekretnina koje su tužitelju eksproprirane - za stambeni objekt i zemljište, prateće i pomoćne objekte, te voćke i ukrasno bilje, na način kako je to propisano odredbom članka 33. Zakona o izvlaštenju.

                        Glede dijela naknade koji je tužitelju dan u obliku davanja stana na korištenje, u koji je tužitelj s tog naslova i uselio i stekao status stanara, a njegova supruga status stanara temeljem članka 64. stavak 2. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 51/85 do 70/93), u postupku treba utvrditi tržišnu vrijednost stana koji mu je dan na korištenje i na kojem je stečeno pravo vlasništva. Od tako utvrđene vrijednosti stana treba odbiti iznos koji tužitelj mora platiti da bi stan postao njegovo vlasništvo, dakle utvrđena vrijednost stana prema Zakonu o prodaji stanova. U potonji iznos ne može uračunati iznos za koji je, zbog osobnih popusta kupca toga stana (status političkog zatvorenika i dr.), ugovorena cijena stana umanjena.

                        Pri donošenju odluke valja držati na umu da Zakon o izvlaštenju doista ne sadrži odredbe temeljem kojih bi se umanjila tržišna vrijednost nekretnine koja se izvlašćuje, na što tužitelj osnovano u tužbi upućuje, ali taj zakon ne sadrži ni odredbe temeljem kojih bi korisnik izvlaštenja bio dužan izvlašteniku osigurati, u slučaju izvlaštenja stambene građevine, na svoj teret, drugi stan u vlasništvo ili stanarsko pravo drugog stana.

                        Korisnik eksproprijacije, koji je prijašnjem vlasniku svojim sredstvima osigurao stanarsko pravo stana, temeljem odredbi Zakona o eksproprijaciji koje su se odnosile na naknadu za eksproprirane nekretnine, stoga ima pravo zahtijevati razmjerno smanjenje svoje obveze.

                        Po ocjeni ovoga suda, pri određivanju naknade primjenom odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju ne može se zanemariti činjenica da je temeljem propisa koji su bili na snazi u vrijeme eksproprijacije tužiteljevih nekretnina, korisnik eksproprijacije svojim sredstvima osigurao, temeljem odredaba iz Glave V - naknada za eksproprirane nekretnine (Zakon o eksproprijaciji "Narodne novine" broj 10/78 i 46/82) tužitelju stanarsko pravo drugog stana kao i druga prava koja su kasnije temeljem toga stečena.

                        Tužitelj neosnovano smatra da kamate propisane u članku 25. točka 8. Zakona o izvlaštenju nemaju smisao zateznih kamata, jer se tome protivi sam sadržaj te odredbe, koja propisuje da rješenje o izvlaštenju po tome zakonu, kojim se prihvaća prijedlog za izvlaštenje, pored ostalog sadrži "obvezu korisnika izvlaštenja na isplatu zakonske zatezne kamate, tekuću od dana donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju pa do isplate".

                        Pri donošenju rješenja o naknadi primjenom članka 46. u svezi s člankom 25. i drugih odredbi toga zakona, valja držati na umu da je u tim slučajevima glede podataka iz članka 25. točka 1., 2., 3., 4., 5. i 6. već doneseno pravomoćno rješenje od 28. ožujka 1980. temeljem tada važećeg Zakona o eksproprijaciji.

                        Tim rješenjem nije odlučeno o naknadi, pa se u postupku vođenom primjenom članka 46. Zakona o izvlaštenju imaju primijeniti odredbe Glave V (članak 32. - 42. Zakona). Glede utvrđivanja naknade i kamata nema više pravne mogućnosti primjene ranijeg Zakona (članak 49. Zakona o izvlaštenju).

                        Budući da Zakon o izvlaštenju u prijelaznim odredbama ništa izričito ne propisuje glede kamata kada se naknada utvrđuje po članku 46. toga zakona, a članak 25. točka 8. izričito propisuje isplatu zakonske zatezne kamate, tada i nadležno tijelo uprave određuje obvezu plaćanja zakonske zatezne kamate od časa kada je dužnik zakasnio s ispunjenjem svoje novčane obveze, u pogledu koje mora biti utvrđen iznos naknade i rok isplate.

                        Stoga prema pravnom shvaćanju ovog suda, zauzetog na sjednici svih sudaca Upravnog suda Republika Hrvatske 18. prosinca 1998., u postupcima određivanja naknade primjenom odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju, za eksproprirane nekretnine po ranijim propisima u kojima nije donesena pravomoćna odluka o naknadi, prijašnjem vlasniku pripada pravo i na zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o naknadi.

                        Zato u slučaju kada se naknada određuje primjenom odredbe članka 46. Zakona o izvlaštenju u svezi s člankom 25. točka 8. Zakona o izvlaštenju, korisnika izvlaštenja može se obvezati na plaćanje kamate samo od časa kada je zakasnio s ispunjenjem svoje novčane obveze, dakle od časa kada je za svoju obvezu i rok isplate saznao."

                        Us-3453/1996 od 10. veljače 1999.