B – 1998.

 

ZAKON O VLASNIŠTVU I DRUGIM STVARNIM PRAVIMA

"Narodne novine", broj 91/96.

Članak 82.

                        Za izdavanje građevne dozvole kojom se dio terase - zajedničkog dijela zgrade - pretvara u stan jednog od suvlasnika zgrade, potrebno je suglasnost svih suvlasnika zgrade.

                        "Sud ne prihvaća stajalište tuženog tijela izloženo u obrazloženju osporenog rješenja i nalazi da je tuženo tijelo nepravilno postupilo, kad je osporenim rješenjem odbilo žalbu tužitelja izjavljenu protiv već citirane građevne dozvole, kojom je zainteresiranoj odobrena rekonstrukcija mansardnog stana i izgradnja novog dijela krovišta na postojećoj stambenoj zgradi, sagrađenoj na grč. 343 upisanoj u z.k. ul. 416 k.o. V. prema glavnom projektu koji je sastavni dio te građeve dozvole.

                        Naime, iz spisa predmeta vidljivo je, a što u ovoj stvari nije sporno, da su tužitelji vlasnici stana u prizemlju predmetne zgrade. Isto tako, iz spisa predmeta vidljivo je, a što u ovoj stvari također nije sporno, da tužitelji nisu dali svoju suglasnost za izdavanje predmetne građeve dozvole.

                        Polazeći od tih neospornih činjenica, a uočavajući, kako zakonske propise koji su bili na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, tako i zakonske propise koji na su na snazi u vrijeme donošenja osporenog rješenja, Sud ocjenjuje da prvostupanjsko upravno tijelo predmetnu građevu dozvolu nije moglo izdati bez suglasnosti tužitelja, pa i vlasnika stana u prizemlju predmetne zgrade. Ovo zbog toga što se prema utvrđenju prvostupanjskog upravnog tijela, a koje utvrđenje do kraja prihvaća i tuženo tijelo, u konkretnom slučaju izdavanjem građeve dozvole dira u zajedničke dijelove zgrade ili što se prema projektnoj dokumentaciji, koja je sastavni dio predmetne građeve dozvole, dio postojeće terase odobrenom rekonstrukcijom pretvara u stan.

                        Tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja pravilno navodi da su u vrijeme izdavanja predmetne građevne dozvole bili na snazi Zakon o osnovnim vlasničko - pravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91.) i Zakon o vlasništvu na dijelovima zgrada ("Narodne novine" broj 52/73.), prema kojima i prema mišljenju tuženog tijela nije bilo moguće izdati predmetnu građevu dozvolu bez suglasnosti svih vlasnika posebnih dijelova zgrade, s obzirom da se dira u zajedničke dijelove zgrade na kojima svi vlasnici posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja.

                        Kako je u međuvremenu nakon donošenja predmetne građene dozvole, a prije donošenja osporenog rješenja, stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96.), čijim su stupanjem na snagu prestali važiti Zakon o osnovnim vlasničko - pravnim odnosima i Zakon o vlasništvu na dijelovima zgrada, Sud prihvaća stajalište tuženog tijela da se, s obzirom na jedinstvo upravnog postupka, zakonitost predmetne građeve dozvole prilikom rješavanja žalbe izjavljene protiv te dozvole treba ocjenjivati polazeći od zakonskih propisa, koji su na snazi u vrijeme rješavanja žalbe, tj. u konkretnom slučaju polazeći od odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim

pravima.

                        Međutim, za razliku od tuženog tijela, koje prema obrazloženju osporenog rješenja smatra da je izdavanje predmetne građeve dozvole u skladu s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Sud nalazi da ni uz primjenu odredaba toga Zakona nije moguće, bez suglasnosti vlasnika posebnih dijelova zgrade, izdati građevu dozvolu kao što je predmetna građeva dozvola.

                        Naime, Sud nalazi osnovanim tužbeni navod tužitelja da se tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja pogrešno poziva na odredbe članka 87. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U tom članku Zakona uređeni su izvanredni poslovi, tako što je u odredbi stavka 1. tog članka propisano da je za one poslove koji se i inače smatraju izvanrednim poslovima, za donošenje odluke o poduzimanju poboljšice zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine potreban pristanak svih suvlasnika nekretnine. Prema odredbi stavka 2. citiranog članka navedenog Zakona iznimno, od odredbe stavka 1. ovoga članka, ipak nije potreban pristanak svih ako suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova odluče učinit poboljšicu, a oni će sami snositi troškove ili se ti troškovi mogu pokriti iz pričuve, ne ugrožavajući time mogućnost da se iz pričuve podmire potrebe redovitog održavanja, ako te poboljšice neće suviše štetiti nadglasanim suvlasnicima.

                        Sud nalazi osnovanim tužbeni navod tužitelja da se u konkretnom slučaju ne radi o poboljšicama na predmetnoj zgradi koje uključuju citirane zakonske odredbe. Naime, u konkretnom se predmetu, prema mišljenju ovog suda, radi o promjeni postojećeg stanja na predmetnoj stambenoj zgradi, a što je uređeno odredbama članka 82. već citiranog Zakona.

                        Prema odredbi članka 82. stavka 1. alineje 2. citiranog Zakona ako bi za promjenu bilo potrebno zadrijeti u zajedničke dijelove nekretnine, to je dopušteno samo ako je takva promjena uobičajena ili služi važnom interesu vlasnika posebnog dijela, inače je svaki suvlasnik može zabraniti.

                        Prema odredbi stavka 2. citiranog članka navedenog Zakona ako je za promjenu namjene iz stavka 1. ovog članka potrebna dozvola vlasti, drugi suvlasnici koji tu promjenu moraju trpjeti nisu ovlašteni uskratiti svoj pristanak kad je on potreban, te odgovaraju za štetu koju bi prouzročili svojom uskratom.

                        Dakle, iz citiranih odredaba navedenog Zakona proizlazi da je promjenu postojećeg stanja na zgradi, koja je u suvlasništvu više osoba, moguće izvršiti na temelju građeve dozvole, dirajući u zajedničke dijelove zgrade, samo uz suglasnost svih vlasnika posebnih dijelova zgrade, osim kad se radi o promjeni koja je uobičajena ili služi važnom interesu vlasnika posebnog dijela, kad jedino ne treba pristanak suvlasnika zgrade.

                        Izdavanjem građene dozvole temeljem kojeg se dio terase koji zajednički dio zgrade pretvara u stan jednog od suvlasnika zgrade, ne predstavlja promjenu postojećeg stanja zgrade koja je uobičajena ili služi važnom interesu vlasnika posebnog dijela

zgrade, kako bi se takva dozvola mogla u smislu odredaba članka 82. citiranog Zakona izdati bez suglasnosti svih suvlasnika."

                        Us-2446/1997. od 29. listopada 1998.