B – 1998.

 

ZAKON O GRAĐEVINSKOM ZEMLJIŠTU

"Narodne novine", broj 48/88. - pročišćeni tekst, 16/90., 53/90.

 

Članak 4.a.

                        Nema zakonskih uvjeta za utvrđivanje prava vlasništva ako do prestanka važenja Zakona o građevinskom zemljištu (1. siječanj 1997.) nije pokrenut postupak za prestanak prava korištenja tog zemljšta.

                        "Prema odredbi članka 4a Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 48/88. - pročišćeni tekst, 16/90. i 53/90.) temeljem koje odredbe je upravni postupak i započet, bilo je propisano da prestaje po sili zakona društveno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni, a koje je u društveno vlasništvo preneseno odlukama Skupštine općine nakon 22. veljače 1974. godine, pri čemu se priznaju valjani pravni poslovi i pravomoćni akti zaključeni ili doneseni do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 53/90.).

                        Pravilno je zaključilo tuženo tijelo da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za donošenje zaključka o prekidu postupka, te da nije bilo mjesta nalaganju tužitelju da u roku od 15 dana od dana konačnosti toga zaključka zatraži od Grada D. R. poništenje rješenja Komisije za odlučivanje o oduzimanju i davanju na korištenje građevinskog zemljišta SO D. R. klasa: 465-04/88-01/06 ur. broj: 2133-UPI-03-88-3 od 1. ožujka 1989., radi neispunjenja ugovornih obveza iz točke 4. i točke 5. citiranog ugovora, a kojim se D. B. iz D. R. dodijelilo na korištenje zemljište radi izgradnje obiteljske stambene zgrade na kč.br. 485/7 u površini od 210 čhv k.o. D. R.

                        Naime, i prema pravnom shvaćanju Suda u slučajevima kad je prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu istekao rok za izgradnju objekta, a na zemljištu nije izgrađen objekt ili nisu izvedeni znatni radovi, pretpostavke za donošenje rješenja iz članka 4a. je da Gradsko vijeće odnosno njegova komisija u smislu članka 53. Zakona odluči o prestanku prava korištenja. Ako do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu nije istekao rok iz članka 53. Zakona o građevinskom zemljištu, taj rok i dalje teče. Postupak za donošenje rješenja u smislu članka 53. Zakona o građevinskom zemljištu pokreće se prema službenoj dužnosti i na zahtjev prijašnjeg vlasnika zemljišta. Stoga, u pravu je tuženo tijelo kad u obrazloženju osporenog rješenja navodi da u ponovnom postupku treba utvrditi je li pravomoćno utvrđen prestanak prava korištenja građevinskog zemljišta označenog kao kč.br. 485/7 k.o. D. R., pa ako jest, u takvom slučaju će tijelo prvog stupnja utvrditi pravo vlasništva istim prijašnjim vlasnicima. U protivnom, ako do prestanka važenja Zakona o građevinskom zemljištu nije pokrenut postupak prema odredbi članka 53. toga Zakona, tada će se odbiti zahtjev tužitelja s tim, da tužitelj može pokrenuti postupak tužbom pred nadležnim sudom u smislu odredbe članka 365. stavak 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96), dokazujući da je D. B. pravo korištenja na predmetnom neizgrađenom građevinskom zemljištu izvanknjižno prestalo, kako bi se na temelju sudske odluke izbrisalo to pravo odnosno pravo vlasništva u koje se ono pretvorilo.

                        Nadalje, u odnosu na kč.br. 485/1 k.o. D. R., a to zemljište tužitelj također traži da mu se vrati u vlasništvo temeljem odredbe članka 4a. Zakona o građevinskom zemljištu, a to je zemljište dano na korištenje rješenjem klasa: UP/I-943-04/93-01/02 ur. broj: 2116-03/03-93-9 od 27. srpnja 1993. novom korisniku J. P. "H. c." Z., naime u pravu

je tuženo tijelo kad ističe da je rješenje o dodjeli doneseno nakon 1. svibnja 1990., pa se radi o ništavu aktu u smislu odredbe članka 4. stavak 2. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaanja i korištenja određenih nekretnina u društenom vlasništvu na druge korisnike, odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine", broj 53/90., 61/91., 25/93. i 70/93.), pa je zato tijelo prvog stupnja o tome trebalo voditi računa. Naime, točno je da u slučajevima kad postoji rješenje o davanju zemljišta na korištenje koje je doneseno  poslije 1. svibnja 1990. nije pretpostavka za vraćanje toga zemljišta u smislu odredbe članka 4a. Zakona o građevinskom zemljištu i proglašenje tog rješenja ništavnim, nego tu okolnost utvrđuje tijelo prvog stupnja u postupku.

                        Slijedom navedenog Sud ocjenjuje da je tuženo tijelo pravilno postupilo kad je osporenim rješenjem poništilo zaključak o prekidu postupka Županije Karlovačke, Ureda za imovinsko pravne poslove K., Ispostave D. R., klasa: UP/I-942-04/91-01/129, ur. broj: 2133-01/2-12-96-13 od 18. srpnja 1996. i predmet vratilo na ponovni postupak tijelu prvog stupnja."

                        Us-1054/1997. od 18. studenog 1998.