DRŽAVNI SLUŽBENICI

PRESTANAK SLUŽBE – OSTVARENJE UVJETA ZA STAROSNU MIROVINU

ZAKON O DRŽAVNIM SLUŽBENICIMA I NAMJEŠTENICIMA

081/2z

(NN 27/01)

Članak 118. stavak 1. točka i.

KOLEKTIVNI UGOVOR ZA DRŽAVNE SLUŽBENIKE I NAMJEŠTENIKE

(NN 42/00)

Članak 91.

Službenik (namještenik) nema pravo na naknadu plaće do umirovljenja, ako tijekom roka 5 godina od stavljanja na raspolaganje ostvaruje uvjete za povlaštenu mirovinu ovlaštene osobe.

“Iz spisa predmeta je razvidno da je tužiteljica rješenjem tuženog tijela od 3. kolovoza 2001. godine kao neraspoređena službenica MUP-a RH stavljena na raspolaganje Vladi RH od 6. kolovoza 2001. godine, s tim da joj državna služba prestaje 7. prosinca 2001. godine.

Slijedom toga, rješenjem tuženog tijela od 7. prosinca 2001. godine tužiteljici je prestala državna služba po sili zakona s tim datumom, s obrazloženjem da je odredbom članka 118. stavka 1. točke i. Zakona o državnim službenicima i namještenicima (“Narodne naovine” broj 27/01) propisano da službeniku prestaje državna služba po sili zakona istekom roka raspolaganja – prvog dana po isteku roka.

Tuženo tijelo imalo je osnovu za donošenje rješenja o prestanku službe, jer tužiteljica tijekom trajanja raspolaganja nije bila raspoređena na radno mjesto njezine vrste i struke u tijelu državne vlasti, čime su se stekli uvjeti za primjenu članka 118. stavka 1. točke I. Zakona o državnim službenicima i namještenicima.

Stoga, iako rješenje o stavljanju na raspolaganje u trenutku donošenja rješenja o prestanku državne službe nije postalo konačno, moglo se izvršiti donošenjem rješenja od 7. prosinca 2001. godine primjenom navedenih propisa s obzirom da Zakon o državnim službenicima i namještenicima izričitom odredbom, da službeniku prestaje državna služba po sili zakona istekom roka raspolaganja – prvog dana po isteku roka, nije predvidio niti uvjetovao donošenje ovakvog rješenja, rješenjem prigovora u postupku stavljanja na raspolaganje.

Glede navoda u tužbi da tuženo tijelo nije poštovalo odredbu članka 91. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, jest neosnovan, jer se citirana odredba odnosi na službenike i namještenike kojima nedostaje najviše pet godina života ili radnog staža do ostvarenja uvjeta za starosnu mirovinu dok se kod tužiteljice ne radi o stjecanju uvjeta za starosnu mirovinu, nego do stjecanja uvjeta za mirovinu kao ovlaštenoj osobi, te se ova odredba Kolektivnog ugovora na nju nije niti mogla odnositi.

Neosnovan je prigovor da je privremena nesposobnost za rad zapreka za stavljanje službenika na raspolaganje, jer osnovano tuženo tijelo navodi da odredba članka 104. stavka 1. Zakona o državnim službenicima i namještenicima upućuje na primjenu Zakona o radu samo u pogledu dužine otkaznog roka i visine otpremnine, što znači da je tužiteljica mogla biti stavljena na raspolaganje i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.”

Upravni sud Republike Hrvatske, Us-881/2002 od 17. listopada 2002.