P R O S T O R N O U R E Đ E N J E

ODREĐIVANJE GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA

ZAKON O PROSTORNOM UREĐENJU 065/1z

«Narodne novine», broj 30/94, 68/98, 61/00

Članak 43.

Ukoliko je za postojeću zgradu određena građevinska parcela prilikom izdavanja građevne dozvole, ta se parcela smatra zemljištem koje je određeno za redovnu upotrebu zgrade, pa ponovno određivanje zemljišta koje pripada zgradi više nije dopustivo.

«Prema članku 36. stavku 2. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj 30/94, 68/98) propisano je, da se lokacijskom dozvolom ovisno o vrsti zahvata u prostoru određuje oblik i veličina građevne čestice odnosno obuhvat zahvata u prostoru, namjena građevine, veličina i površina građevine, smještaj jedne ili više građevina na građevnoj čestici, odnosno unutar zahvata u prostoru, oblikovanje građevine, uređenje građevne čestice, način i uvjeti priključenja građevne čestice odnosno građevine na javno-prometnu površinu i komunalnu infrastrukturu, način sprječavanja nepovoljnog utjecaja na okoliš i drugi elementi važni za zahvat u prostoru prema posebnim propisima.

Iz navedenog proizlazi da je utvrđivanje oblika i veličine građevne čestice samo jedan od elemenata zahvata u prostoru koji se rješava lokacijskom dozvolom, a ne i isključivi sadržaj te dozvole.

Nadalje, prema članku 43. stavak 2. i 3. citiranog Zakona propisano je da kada je za postojeću građevinu za koju nije utvrđena građevna čestica potrebno utvrditi zemljište nužno za redovnu uporabu te građevine, oblik i veličinu te građevne čestice određuje tijelo državne uprave iz članka 35. ovoga Zakona.

Akt o parcelaciji građevinskog zemljišta provodi se u katastru zemljišta sukladno posebnim propisima te po pribavljenoj potvrdi tijela državne uprave iz članka 35. ovoga Zakona, o njegovoj usklađenosti s lokacijskom dozvolom, odnosno Detaljnim planom uređenja odnosno s uvjetima iz stavka 2. ovoga članka.

Naime, citiranom odredbom kao niti ostalim odredbama Zakona nije propisan naziv akta kao ni pravila postupka kod utvrđivanja zemljišta nužnog za redovnu uporabu zgrade pa se primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Prema tome, donosi se rješenje kojim se određuje od kojih se parcela sastoji građevinsko zemljište te se na taj način odlučuje o pravima i pravnim interesima vlasnika zemljišta i nekretnine koja se na tom zemljištu nalazi. Taj se akt prema citiranoj odredbi stavka 3. članka 43. rečenog Zakona provodi u katastru zemljišta.

Spisu prileži građevna dozvola N. odbora Općine K., Odjela za privredu, Odsjeka za građevinsko-urbanističke, komunalne i stambene poslove, broj: 11-5616/1-62 od 2. siječnja 1962. godine. Rečena dozvola je izdata po zahtjevu tvornice «J» iz K. S., za gradnju pet stambenih zgrada, na česticama zemlje 1002 – 1014, 1020 – 1024 i 1030 - 1038 sve k.o. K. S., prema građevinskom projektu odobrenom od Komisije za reviziju projekta broj: 09-40/490/61 te u skladu s rješenjem o odobrenju lokacije broj: 11-2431-62.

Iz navedenih dokumenata prema tome proizlazi, da je za gradnju pet stambenih objekta već određeno građevinsko zemljište koje se sastoji od predmetnih parcela, te između ostalog i za objekt na adresi K. T. 101. To se zemljište, prema tome smatra zemljištem koje je određeno za redovnu upotrebu navedenih zgrada, pa prema shvaćanju ovog Suda, ponovno utvrđivanje zemljišta koje pripada navedenim zgradama više nije dopustivo.

Posebno je pitanje međusobnog razgraničenja zemljišta između tih objekata ali to je predmet posebnog postupka, koji mogu inicirati suvlasnici tih zgrada, radi razvrgnuća sada postojećeg suvlasništva na zajedničkoj parceli.

Pri tome nije od utjecaja prigovor tužitelja da pravni slijednik tvornice «J», «A» d.d. predmetno zemljište nije uključilo u društveni kapital, jer to ne znači da isto zemljište samim time pripada tužitelju».

Upravni sud Republike Hrvatske, Us-2555/2000 od 30. prosinca 2002.