01068

ZAKON O KOMUNALNOM GOSPODARSTVU     

 «Narodne novine», broj 36/95, 109/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00

 

Članak 20. stavak 6.

 

ZAKON O POREZU NA DOHODAK

«Narodne novine», broj 25/95 – pročišćeni tekst, 52/95, 106/96, 164/98, 33/00

 

Članak 100. stavak 2.

 

ZAKON O OBVEZNIM ODNOSIMA

«Narodne novine», broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99

 

Članak 372.

 

         Zastara potraživanja komunalne naknade određuje se prema Zakonu o obveznim odnosima.

 

 

         «Odredbom članka 20. stavak 6. Zakona o komunalnom gospodarstvu  ("Narodne novine", br. 36/95 i 70/97) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog rješenja bilo je propisano da se glede prisilne naplate komunalne naknade primijenjuju propisi o prisilnoj naplati poreza na dohodak odnosno dobit.

 

         Županija D.-n., Grad D., Upravni odjel za komunalne djelatnosti i infrastrukturu donio je pozivom na odredbu članka 20. stavak 6. Zakona o komunalnom gospodarstvu i članka 37. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", br. 107/95, 19/96 i 88/98) kao i članka 67. i 82. i 83. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 25/95 i 52/95) rješenje klasa: UP/I-363-03/98-04/696, ur.br. 2117/01-03/2-98-1 od 3. prosinca 1998. o prisilnoj naplati komunalne i vodne naknade tužiteljici u iznosu od 2.388,08 kn, na način da se zabranjuje tužiteljici raspolaganje 1/3 mirovine ili invalidskih primanja koje ista prima od Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske.

 

         Međutim, tužiteljica je i u žalbi, a što navodi i u tužbi isticala da u rješenju nije navedeno za koje razdoblje nije plaćeno dugovanje, pa na takvo manjkavo rješenje da se ne može kvalitetno prigovoriti  utvrđenom iznosu. Također tužiteljica je navela u žalbi, a što navodi i u tužbi, da ističe prigovor zastare potraživanja.

 

         Tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja ističe da je neosnovan žalbeni navod glede zastare duga iz razloga jer je odredbom članka 100. stavak 2. Zakona o porezu na dohodak utvrđeno da pravo na naplatu poreza (u ovom slučaju komunalne i vodne naknade) kamata i troškova prisilnog izvršenja zbog povrede odredbi citiranog Zakona, zastaruje za pet godina nakon isteka godine u koju ih je trebalo platiti, a kako iz podataka spisa proizlazi da tužiteljica nije dugovanje platila za razdoblje od 1. siječnja 1994. do 3. prosinca 1998. da nije protekao rok i da nije nastala zastara duga.

 

         Međutim, neosnovano tuženo tijelo smatra da se glede zastare potraživanja primjenjuje Zakon o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 25/95-pročišćeni tekst, 52/95 i 106/96).

 

         Naime, Zakon o komunalnom gospodarstvu, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog rješenja, kao i njegove izmjene i dopune (članak 20. stavak 6. -"Narodne novine", br. 36/95, 109/95, 70/97, 128/99, 57/00 i 129/00) upućuje na primjenu odredbi Zakona o porezu na dohodak odnosno dobit samo glede postupka i načina prisilne naplate komunalne naknade, a ne i roka zastare za utvrđenu obvezu komunalne naknade.

 

         Prema shvaćanju ovoga Suda, u pravu je tužiteljica kada u tužbi navodi da se kod potraživanja komunalne naknade i pitanja zastare na takvo potraživanje trebaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96 i 112/99). U takvom slučaju se primjenjuju odredbe koje se odnose na zastaru povremenih potraživanja koja proistječu iz pravomoćnih odluka suda ili odluka drugoga nadležnoga tijela, ili nagodbe pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a koja dospjevaju ubuduće, kao rok zastare određen je rok za zastaru povremenih potraživanja (član 379. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima). Potraživanja povremenih davanja koja dospjevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima (povremena potraživanja) u koja spada i potraživanje komunalne naknade, zastarjevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja  - potraživanja, sukladno odredbi članka 372. naprijed navedenoga Zakona.

 

         Stoga, u nastavku postupka nakon ove presude potrebno je nesumljivo utvrditi kada je dospjelo svako pojedino potraživanje, te utvrditi da li je glede svakog pojedinog potraživanja nastupila zastara sukladno naprijed navedenim odredbama Zakona o obveznim odnosima, te nakon toga donijeti odgovarajuću odluku.”

 

 

         Upravni sud Republike Hrvatske, Us-3448/1999 od 25. travnja 2001.