REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

 
Poslovni broj: UsII-67/16-4

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

            Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Lidije Rostaš-Beroš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Jasminke Jenjić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Lidiju Ravlić, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja udruge L. mreža H., O., kojeg zastupa opunomoćenica K. J., odvjetnica u R., protiv tuženice Povjerenice za informiranje, Zagreb, radi ostvarivanju prava na pristup informacijama, na sjednici održanoj 16. lipnja 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Povjerenika za informiranje: KLASA: UP/II-008-07/16-01/144, URBROJ: 401-01/11-16-01 od 5. travnja 2016.

  2. Uvažava se žalba tužitelja L. mreža H., K. 1, O., OIB: … kao neosnovana.“

 

Obrazloženje

 

            Tuženica je osporavanim rješenjem obustavila postupak povodom tužiteljeve žalbe izjavljene zbog neodlučivanja o njegovom zahtjevu za pristup informacijama od 15. veljače 2016.

Tužitelj je podnio upravnu tužbu kojom traži poništavanje pobijanog rješenja i uvažavanje njegove žalbe (čl. 22. st. 2. t. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., dalje u tekstu: ZUS).

Tužitelj u tužbi tvrdi da je 15. veljače 2016. tijelu javne vlasti podnio zahtjev za pristup određenim informacijama te navodi zakonske odredbe po kojima je tijelo dužno dati odgovor u roku od 15 dana odnosno obavijestiti podnositelja zahtjeva i navesti razloge zbog kojih je rok produžen, što nije napravio. Tvrdi da su mu informacije dostavljene 9. ožujka 2016. po proteku propisanog roka, a da nije obaviješten o produženju roka, ako je za tim bilo potrebe. Stoga traži da Visoki upravni sud poništi pobijano rješenje i uvaži njegovu žalbu koju je podnio zbog šutnje administracije.

Tuženica u odgovoru na tužbu ostaje kod pobijanog rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Tvrdi da je zaprimila tužiteljevu žalbu zbog neodlučivanja o njegovu zahtjevu te da je od Ministarstva poljoprivrede kao tijela javne vlasti zatražila obavijest o razlozima zbog kojih tužiteljev zahtjev nije riješen u roku. Navodi da je tužitelj javio da su mu traženi podaci dostavljeni 9. ožujka 2016. te da se 11. ožujka 2016. zahvalio na dostavljenom i potvrdio primitak. Nejasno joj je i nerazumljivo što tužitelj želi postići ovim sudskim postupkom.

U dokaznom postupku sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke te je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu tuženice.

            Kako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (čl. 36. st. 4. ZUS-a), Sud je, bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (čl. 55. st. 3. ZUS-a), ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

            U ovom predmetu je nesporno slijedeće:

-         Da je 15. veljače 2016. tužitelj zatražio određene informacije od Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske.

-         Kako u propisanom roku nije dobio tražene informacije, 9. ožujka 2016. tužitelj je tuženici izjavio žalbu zbog šutnje administracije.

-         Tuženica je u skladu s odredbom članka 119. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. – dalje u tekstu: ZUP) dopisom od 11. ožujka 2016. zatražila od Ministarstva poljoprivrede obavijest o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku.

-         Ministarstvo poljoprivrede je tužitelju dostavilo tražene podatke 9. ožujka 2016., a 11. ožujka dobio mail zahvale i potvrdu o primljenim podacima.

-         Tuženica je rješenjem od 15. travnja 2016. obustavila postupak povodom tužiteljeve žalbe zbog šutnje administracije.

            Odredba članka 46. stavka 5. ZUP-a propisuje da će se rješenjem obustaviti postupak

kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za njegovo vođenje.        Budući da je tužitelj žalbu podnio zbog nerješavanja njegovog zahtjeva koji je u međuvremenu riješen, to više ne postoje uvjeti za šutnju pa je pravilno postupila tuženica kada je obustavila postupak uz obrazloženje koje i ovaj sud prihvaća.

            S obzirom na sve navedeno, Sud je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

U Zagrebu 16. lipnja 2016.

 

Predsjednica vijeća

Lidija Rostaš-Beroš, dipl. iur., v.r.