REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

 
Poslovni broj: UsII-202/17-6

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E 

 

P R E S U D A

 

            Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Arme Vagner Popović, članova vijeća, te više sudske savjetnice Marine Zagorec, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja H. Š. iz Z., protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Z., klasa: UP/II-008-07/17-01/283, urbroj: 401-01/04-17-2 od 23. lipnja 2017., radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, klasa: UP/II-008-07/17-01/283, urbroj: 401-01/04-17-2 od 23. lipnja 2017.

 

Obrazloženje

 

            Osporenim rješenjem tuženika odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, broj: PPI-DO-3/2017 od 27. ožujka 2017., kojim je odbijen njegov zahtjev za ostvarivanje prava na pristup informacijama prema zahtjevu, broj: 17-34-13/17-625 od 12. ožujka 2017. godine.

            Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio tužbu radi bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Bitnu povredu upravnog postupka tužitelj nalazi u tomu što je tuženik, povodom njegove žalbe, utvrđivao činjenično stanje temeljem članka 115. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.-dalje u tekstu: ZUP), a tužitelju nije omogućio očitovati se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari, čime je povrijedio članak 30., 51. i 52. ZUP-a. Zapisnik iz predmeta, klasa: UP/II-008-07/17-01/316 o neposrednom očevidu u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, svojim oblikom niti sadržajem ne sadrži sve propisano člankom 76. ZUP-a, a to je datum i sat kad se obavlja, upravna stvar o kojoj se vodi postupak, osobna imena službenih osoba, te osobito nazočnih stranaka i osoba ovlaštenih za njihovo zastupanje, opis tijeka i sadržaja u postupku provedenih radnji i danih izjava te isprava koje su korištene. Svakog mjeseca općinska državna odvjetništva podnose izvješća županijskom državnom odvjetništvu, izvješće o cjelokupnom radu sadrži podatke o dovršenim postupcima, postupcima koji su u tijeku te državnoodvjetničkim radnjama koje su poduzete, kao i podatke o neriješenim predmetima, što je od bitnosti za traženu informaciju o broju odluka povodom kaznene prijave ili dojave o počinjenom kaznenom djelu koje je zaprimljeno u određenom kvartalu. Nastavno se tužitelj poziva na odredbe članka 206.a i 206.b Zakona o kaznenom postupku, nakon čega zaključuje kako je notorno da tijelo javne vlasti u svakom slučaju posjeduje kao pojedinačno informaciju o svakoj pritužbi/zahtjevu o davanju obavijesti o poduzetim radnjama povodom kaznene prijave ili dojave o počinjenom kaznenom djelu, naloga višeg državnog odvjetnika nižem državnom odvjetniku da podnositelju pritužbe dostavi zatraženu obavijest o poduzetim radnjama, naloga višeg državnog odvjetnika nižem državnom odvjetniku da u primjerenom roku poduzme radnje koje je trebalo poduzeti. S tim u vezi tužitelj napominje kako je povodom istovrsnog zahtjeva upućenog Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, dobio pravovremenu i potpunu informaciju koju je tražio, iz čega proizlazi da takva informacija postoji ili bi trebala postojati kod tijela javne vlasti. Opširno obrazloženje rješenja tuženika u odnosu na žalbeni navod da se do traženih informacija ne bi moglo doći na jednostavan i ekonomičan način u cijelosti je paušalno, osobito jer u nemogućnosti prikaza informacije predloženom tablicom tražen je pristup pojedinačnoj informaciji pa je time povrijeđen članak 98. stavak 5. ZUP-a te pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a osobito u odnosu na članak 23. stavak 5. točku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.-dalje u tekstu: ZPPI). S obzirom na izloženo, tužitelj predlaže ovom Sudu da poništi osporeno rješenje i rješenje prvostupanjskog tijela od 27. ožujka 2017. te predmet vrati istom tijelu na ponovno postupanje.

            Tuženik, u odgovoru na tužbu, navode tužbe smatra neosnovanim te u cijelosti ostaje kod razloga iz pobijanog rješenja. Pri tomu tuženik opširno obrazlaže razloge za takvo svoje stajalište, pri čemu navodi kako je na stranicama 2-4 osporenog rješenja detaljno obrazloženo koje su informacije državna odvjetništva obvezna voditi sukladno važećim propisima, uz navođenje propisa na temelju kojih je riješena predmetna upravna stvar, a što ukazuje na neosnovanost tužbenog prigovora o povredi odredbe članka 98. stavka 5. ZUP-a. Kako je u postupku utvrđeno da državna odvjetništva ne vode informacije na način na koji to tužitelj traži, odnosno da bi radi udovoljavanja zahtjevu tužitelja trebalo pregledati sve spise u razdoblju od tri godine, tada je očito da se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ZPPI-a, zbog čega je tužiteljev zahtjev osnovano odbijen. Suprotno navodima tužitelja, tuženik ne može prihvatiti njegov ničim argumentiran zaključak da se na jednostavan i ekonomičan način može doći do informacija koje su predmet postupka, jer tuženik ne može nalagati prvostupanjskom tijelu da tužitelju izrađuje analizu vlastitog postupanja, a što jasno potvrđuje činjenica da tužitelj traži navedene informacije po kvartalima, niti može nalagati prvostupanjskom tijelu da vodi evidencije za koje ne postoji obveza vođenja sukladno pozitivnim propisima. Pri tomu tuženik ukazuje i na praksu ovog Suda, prema kojoj tijelo javne vlasti nema obvezu grupiranja podataka prema vrsti ili nekom drugom kriteriju, nego je dužno omogućiti pristup već gotovoj informaciji. Nastavno opširno iznoseći i druge razloge zbog kojih smatra da je osporeno rješenje na zakonu utemeljeno, tuženik predlaže ovom Sudu tužbu tužitelja odbiti.

            Sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.), odgovor na tužbu tuženika dostavljen je tužitelju, koji se na isti očitovao podneskom od 30. kolovoza 2017., kojim dodatno objašnjava upisnike koji se vode u posebnim knjigama ili Sustavu za praćenje predmeta te ustraje na tomu da ga je tuženik trebao izvijestiti o činjenicama koje je utvrdio a smatra ih relevantnim za donošenje odluke u ovom predmetu, pri čemu navodi da je njegovo viđenje podudarno sa stavom iz presude ovog Suda, broj: UsII-1/16 od 18. travnja 2016., na koju tuženik ukazuje u odgovoru na tužbu.

            Tužbeni zahtjev nije osnovan.

            Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja u granicama tužbenog zahtjeva, ovaj Sud nalazi da time što je odbio žalbu, tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja. Pri tomu je tuženik za svoju odluku dao valjane, argumentirano obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.

            Naime, odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. ZPPI propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

            Prema pak odredbi članka 23. stavka 5. točke 4. ZPPI-a, tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona.

Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj od tijela javne vlasti zatražio da mu se po kvartalima za 2014., 2015. i 2016. godinu dostave informacije koliko je tijelo javne vlasti zaprimilo pritužbi/zahtjeva o davanju obavijesti o poduzetim radnjama povodom kaznene prijave ili dojave o počinjenom kaznenom djelu, koliko je puta viši državni odvjetnik naložio nižem državnom odvjetniku da podnositelju pritužbe dostavi zatraženu obavijest o poduzetim radnjama, koliko je puta viši državni odvjetnik naložio nižem državnom odvjetniku da u primjerenom roku poduzme radnje koje je trebalo poduzeti. Nadalje, zatraženo je da se po kvartalima za 2014., 2015. i 2016. godinu dostave informacije o tome koliko je tijelo javne vlasti donijelo odluka povodom kaznene prijave ili dojave o počinjenom kaznenom djelu koje je zaprimljeno u određenom kvartalu u roku do 6 mjeseci, u roku 6 do 12 mjeseci, u roku preko 12 mjeseci ili uopće do 31. siječnja 2017. godine nije donijelo odluku, te u koliko je slučajeva viši državni odvjetnik donio odluka kojima nalaže donošenje odluka u određenom roku. Također, iz zahtjeva proizlazi da tužitelj traži podatke vezane uz provedbu odredbi članka 206a. i 206 b. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.) i postupanje po kaznenim prijavama odnosno dojavama o počinjenom kaznenom djelu.

Odlučujući o zakonitosti prvostupanjskog rješenja povodom žalbe tužitelja, tuženik je, analizom upisnika koji se vode na temelju Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine, broj 76/09., 153/09., 116/10., 145/10., 57/11., 130/11., 72/13., 148/13., 33/15. i 82/15.) i Poslovnika Državnog odvjetništva (Narodne novine, broj 5/14. i 123/15.), prihvatio pravilnom ocjenu prvostupanjskog tijela kako bi za dobivanje traženih informacija bilo potrebno izvršiti uvid u svaki pojedini kazneni spis te obraditi i analizirati dobivene podatke odnosno ocijenio je zakonitim stajalište prvostupanjskog tijela da se ovdje u stvari radi o zahtjevu za izradom analize postupanja i donošenja odluka državnog odvjetništva u određenom razdoblju, a što se, sukladno naprijed navedenoj odredbi ZPPI-a, ne može smatrati informacijom.

Ovo iz razloga jer tijelo javne vlasti nema obvezu grupirati podatke koje posjeduje po vrsti ili nekom drugom kriteriju da bi udovoljio zahtjevu korisnika, niti je u obvezi poduzimati radnje prikupljanja podataka radi stvaranja nove informacije (koju već ne posjeduje),nego je dužno omogućiti pristup određenoj, već gotovoj i postojećoj informaciji.

S obzirom na izloženo, pravilno je tuženik osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je, sukladno odredbi članka 23. stavka 5. točke 4. ZPPI-a, odbijen njegov zahtjev uz obrazloženje da se zatražene informacije ne smatraju informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ZPPI-a, jer, i po ocjeni ovog Suda, tužitelj traži obradu određenih podataka, a ne pristup već gotovoj i postojećoj informaciji.

            Nije pravno odlučna niti tvrdnja tužitelja da su mu izrijekom navedena državna odvjetništva izrađivala tražene informacije, jer ocjena zakonitosti postupanja tijela javne vlasti u tim predmetima nije stvar ovog postupka, u kojem se nesporno ne radi o informacijama kakve ima u vidu ZPPI.

             Niti okolnost što je tuženik u drugom predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama izvršio uvid u način vođenja podataka drugog tijela javne vlasti (Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu), po ocjeni ovog Suda, nema značenje provođenja ispitnog postupka, niti izvođenja dokaza radi utvrđivanja činjeničnog stanja u smislu odredbi ZUP-a na koje ukazuje, a u kojem slučaju bi tužitelj trebao imati na raspolaganju ZUP-om propisana procesna jamstva na koja se poziva u tužbi.

Također, suprotno navodima tužbe, osporeno rješenje obrazloženo je sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a, jer su u istom iscrpno navedeni pravno relevantni razlozi koji upućuju na osnovanost odluke tuženika, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

            Radi navedenog, Sud nije našao osnove osporeno rješenje, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ocijeniti nezakonitim.

Trebalo je stoga  temeljem odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti  kao u izreci.

 

U Zagrebu 12. listopada 2017.

 

                                                                                                                        Predsjednica vijeća

                                                                        Evelina Čolović Tomić, v.r.