REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

 
Poslovni broj: UsII-199/18-5

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

            Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica  vijeća te više sudske savjetnice Veseljke Kos, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Z. T. iz Z., protiv tužene Povjerenice za informiranje, Z., radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2018.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Povjerenice za informiranje, klasa: UP/II-008-07/18-01/291, urbroj: 401-01/11-18-2 od 20. travnja 2018.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporavanim rješenjem tuženice odbijena je tužiteljičina žalba izjavljena protiv rješenja Općine K., klasa: UP/I-363-01/16-06/02, urbroj: 2198/14-03/3-17-2 od 20. siječnja 2017. Tîm je rješenjem odbačen tužiteljičin zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražila informaciju o povijesti vlasništva grobnice br. 94 na starom dijelu mjesnog groblja D. u K.

 U tužbi tužiteljica ističe da se godinama obraća Općini K. “kako bi sredili prava korištenja groba br. 94”, ali joj Općina uskraćuje vjerodostojni dokument za navedeni grob. Opisuje povijest nastanka groblja i groba u vezi s kojim se obraćala Općini. Tvrdi da je njen pok. otac bio korisnik toga grobnog mjesta te da svi njegovi nasljednici nasljeđuju pravo korištenja grobnog mjesta. Navodi da joj je potrebna “potvrda za grob br. 94 na sve nasljednike cjelovito”.

Tuženica u odgovoru na tužbu u bitnom ističe da u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u osporavanom rješenju. Opisuje tijek postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te navodi da je u postupku utvrđeno da Općina K. ne posjeduje informaciju koju je tužiteljica zatražila, niti ima saznanja gdje se tražena informacija nalazi. Osobito naglašava da nije u njenoj nadležnosti utvrđivati obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te ocjenjivati je li neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i sl., već samo to posjeduje li tijelo javne vlasti traženu informaciju odnosno, ako ima traženu informaciju, može li se korisnicima omogućiti pristup informaciji. Smatrajući da iz tužbenih navoda ne proizlaze razlozi zbog kojih osporavano rješenje ne bi bilo zakonito, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.    

Odgovor na tužbu dostavljen je tužiteljici u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17.; u daljnejm tekstu: ZUS).

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz spisa predmeta dostavljenog ovom Sudu proizlazi da je tužiteljičin zahtjev za pristup informacijama odbačen na temelju članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine", 25/13. i 85/15.; u daljnjem tekstu: ZPPI). Tom je odredbom propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je da je tužiteljica 2. siječnja 2017. Općini K. podnijela zahtjev za pristup informacijama, tražeći informaciju o povijesti vlasništva grobnice br. 94 na starom dijelu mjesnog groblja D. u K. U žalbenom postupku pribavljeno je očitovanje Općine K. od 6. ožujka 2017. u kojemu je opisana izgradnja groblja u K. te je navedeno da je 1980. uspostavljena evidencija korisnika grobnih mjesta na cijelom groblju koja je i danas u uporabi. Istaknuto je da je 1993. od Mjesne zajednice K. Općina preuzela evidenciju korisnika grobnih mjesta, ali bez ikakve popratne dokumentacije. Po osnivanju trgovačkog društva H. d.o.o., koje održava i upravlja grobljem, Općina je evidenciju korisnika grobnih mjesta predala tom trgovačkom društvu, koje je tužiteljicu obavijestilo tko su korisnici grobnog mjesta za koje je zatražila informaciju. Stoga je tužiteljičin zahtjev odbačen.

Utvrdivši da Općina K. ne posjeduje traženu informaciju o povijesti vlasništva groba br. 94 na mjesnom groblju u K., tuženica je ocijenila žalbu protiv rješenja o odbacivanju zahtjeva neosnovanom.

Ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva, ovaj Sud polazi od pojma „informacija“ u smislu ZPPI-a. Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. ZPPI-a propisano je da je „informacija“  svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo sâmo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

 

Budući da je prema ZPPI-u tijelo javne vlasti dužno omogućiti pristup postojećoj i gotovoj informaciji, u konkretnom je slučaju potrebno utvrditi posjeduje li tijelo javne vlasti zatraženu informaciju.

Prema ocjeni ovoga Suda, u ovom upravnom sporu nije dovedena u sumnju činjenica da Općina K. ne posjeduje informaciju koju je tužiteljica zatražila, niti da bi imala saznanja o tome gdje se takva informacija nalazi. Polazeći od toga, a imajući na umu i okolnost da je tužiteljici pružena jedina postojeća informacija koja se odnosi na grob u vezi s kojim je podnesen zahtjev (obavijest o korisnicima grobnog mjesta u vezi s kojim je podnesen zahtjev, u skladu s podacima iz evidencije korisnika grobnih mjesta) te smatrajući da u upravnom postupku nisu učinjene bilo kakve nepravilnosti koje bi dovodile u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženice, Sud ne nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

 

 

Slijedom iznesenoga, valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 6. rujna 2018.

 

Predsjednica vijeća                                                                                                         

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.