REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

 
Poslovni broj: UsII-198/18-7

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda  mr. sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Lidije Vukičević i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te sudske savjetnice Branke Cvitanović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. B. iz Z., protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Z., radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj dana 31. listopada 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-008-07/18-01/254, URBROJ: 401-01/04-18-2 od 2. svibnja 2018.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj 26PPI-4/2018-2 od 14. ožujka 2018., kojim je odbijen njegov zahtjev za pravo na pristup informacijama, jer se traženi podatak o identitetu sutkinje koja je objavila presudu, ne smatra informacijom u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, broj 25/13. i 85/15., dalje: ZPPI).

Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je u zapisniku o objavi presude pogrešno navedeno da je ročište vodila sutkinja M. D. H., jer ona na ročištu nije bila prisutna, nego je ročište je vodila druga sutkinja čiji identitet nije naveden u zapisniku i čiji identitet potražuje. Smatra da informacija o identitetu suca koji vodi ročište i objavljuje presudu, nije informacija koju tijelo javne vlasti treba stvarati ulaganjem dodatnog napora, kako to smatra tuženik, već se radi o informaciji kojom to tijelo mora raspolagati. Predlaže Sudu da poništi pobijano rješenje i obveže Upravni sud u Zagrebu da ustupi traženu informaciju.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj na temelju ZPPI-a ne može tražiti od tijela javne vlasti, Upravnog suda u Zagrebu, da istražuje koja je sutkinja vodila ročište niti da ispravlja postojeći zapisnik o objavi presude. U obrazloženju pobijanog rješenja pojasnio je da tuženik nije nadležan za utvrđivanje jesu li se prilikom vođenja rasprave i objave presude poštovala pravila postupka odnosno je li sutkinja čije ime je navedeno u zapisniku o objavi ista ona koja je objavila presudu. Tuženik nije nadležan za utvrđivanje zašto bi u zapisniku o objavi bilo navedeno ime jedne sutkinje, a da je stvarno presudu objavila druga sutkinja. Predlaže Sudu da tužbu kao neosnovanu odbije.

Tužitelj se u očitovanju na navode odgovora na tužbu, poziva na odredbu članka 5. stavka 1. točke 3. ZPPI-a i smatra da je identitet sutkinje informacija u smislu navedene zakonske odredbe, jer se radi podatku iz redovnog sudskog djelokruga. Navodi da je Upravni sud u Zagrebu, kao i svaki drugi sud, dužan na temelju ustavnih i zakonskih odredbi raspolagati podacima identitetu sudaca koji rade na sudskim predmetima, uključujući i suce koji predsjedaju sudskim ročištima i proglašavaju presude. Nejasno je zašto tuženik tvrdi da se ne radi o informaciji i da nije ovlašten tražiti od Upravnog suda u Zagrebu da istražuje koja je sutkinja vodila je ročište, a jasno je da se ne radi o potrebi nikakvog istraživanja, nego o podatku kojim sud raspolaže. Tuženik se neosnovano oslanja isključivo na zapisnik o objavi presude, međutim identitet sutkinje koja je vodila ročište nije naveden u zapisniku o objavi presude, nego je u istom pogrešno navedeno ime sutkinje koja na ročištu uopće nije bila prisutna. Podatak o identitetu sutkinje trebalo bi zatražiti u drugoj sudskoj dokumentaciji, a ako takve nema, radi se o niskoj razini organizacije ili uređenosti suda. Zaključuje da za utvrđivanje identiteta suca koji je objavio presudu nije potrebno nikakvo istraživanje, jer se radi o podacima kojima sudovi raspolažu u okviru redovne djelatnosti.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Ustavnog suda RH i 29/17., dalje: ZUS), Sud tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim.

 U ovom upravnom sporu je sporno predstavlja li identitet sutkinje koja je objavila presudu poslovni broj: UsI-3027/13 (kojom je odlučeno o tužiteljevoj tužbi), informaciju u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. ZPPI-a kojom je propisano da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

U konkretnom slučaju na zapisniku o objavi presude sastavljenom od 5. lipnja 2015. kao sutkinja je navedena M. D. H., dok zapisnik o objavi sutkinja nije potpisala. Imajući na umu citiranu zakonsku odredbu kojom je definiran pojam informacije i okolnosti konkretnog slučaja, Sud nalazi pravilnom ocjenu tuženika da traženi podatak o identitetu sutkinje nema značenje informacije u smislu te zakonske odredbe.

Pri tom Sud ukazuje da ako je u tijeku upravnog spora prvostupanjski sud povrijedio pravila sudskog postupka, takva povreda može biti žalbena osnova za pobijanje prvostupanjske presude (članak 66. stavak 2. ZUS-a). U tom smislu ovaj sud je presudom poslovni broj Usž-1475/15-2 od 26. studenoga 2015. ocijenio neosnovanima identične žalbene prigovore, uz obrazloženje da nije došlo do bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je zapisnik o ročištu na kojem je rasprava zaključena i izvornik presude potpisala sutkinja M. D. H. U povodu ustavne tužbe podnesene protiv navedene presude, i Ustavni sud Republike Hrvatske je ocijenio prigovore tužitelja neosnovanim. Prema tome, tužitelj je kao stranka u sporu, prigovarao mogućim povredama pravila sudskog postupka u pravnim lijekovima u povodu kojih se takve povrede ispituju te su ti prigovori ocijenjeni u mjerodavnim postupcima.

S tim u vezi Sud napominje da se odredbe ZPPI-a ne primjenjuju na stranke u sudskim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom (članak 1. stavak 3. ZPPI-a), kao što je to predviđeno odredbom članka 53. ZUS-a.

U odnosu na tužbene prigovore valja reći da su podaci o sucima Upravnog suda u gradu Zagrebu dostupni na mrežnoj stranici tog suda.

Slijedom svega izloženog, Sud nije našao nezakonitosti pobijanog rješenja te je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a presudio kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 31. listopada 2018.

 

                                                                                                                        Predsjednica vijeća

mr. sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.