REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

 

 
Poslovni broj: UsII-182/15-7

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

            Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasminke Jenjić, predsjednice vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Sanje Štefan, članica vijeća, te  više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja O. B. iz S., protiv tuženog Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Zagreb, radi poništenja rješenja klasa: UP/I-050-02/15-01/02, urbroj: 401-01/11-15-01 od 8. srpnja 2015. u predmetu prava na pristup informacijama,  u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 17. prosinca  2015.

                                                                 

p r e s u d i o   j e

  

                        Tužbeni zahtjev se odbija.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja, oznake ppi-04/15 izjavljen zbog nedobivanja odgovora na predstavku u zakonom propisanom roku.

Tužitelj je osporio navedeno rješenje pravovremeno podnesenom tužbom te prije navođenja tužbenih razloga ukazuje na sustavno nezakonito postupanje tuženika u razdoblju od 25. srpnja 2014. do 15. srpnja 2015., od zaprimanja njegove predstavke do dana zaprimanja rješenja od 6. srpnja 2015. Navodi da je predstavku uputio e-mailom sukladno odredbi članka 42. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.) u vezi članka 59. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ 25/13.) u kojoj je naveo kao razlog kršenja odredbi iz članka 62. stavka 1. alineje 1. Zakona o pravu na pristup informacijama budući da Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti nije na svojim službenim Internet stranicama objavila svoj službeni e-mail tijela javne vlasti. Navodi da tuženik nije postupio u propisanom roku te je 28. srpnja 2014. zaprimio odgovor koji međutim nije slijedio pravila o dostavi u smislu članka 75. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku.

Nadalje, 11. ožujka 2015. - 129 dana nakon slanja predstavke tužitelj je uputio e-mailom, sukladno odredbi članka 122. Zakona o općem upravnom postupku, prigovor u kojem je naveo jedini razlog - što tuženik nije u zakonom propisanom roku odgovorio na njegovu predstavku od 25. srpnja 2014.  Na navedeno je 13. ožujka 2015. zaprimio potvrdu primitka ali uz povredu zakona s obzirom na pravila o dostavi.  

Tužitelj je 3. travnja 2015. uputio požurnicu kojom traži rješavanje  podnesenog prigovora a osporeno rješenje  je 15. srpnja 2015. zaprimio ali uz povredu zakona jer nije odlučeno u zakonom propisanom roku.  Nadalje, 21. srpnja 2015.  je zaprimio obavijest klasa: 008-03/15-01/202, urbroj: 401-01/08-15-028 od 14. srpnja 2015.

U odnosu na osporeni akt tužitelj ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava na njegovu štetu te upućuje na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama te Zakona o općem upravnom postupku za koje drži da su trebale biti primijenjene ističući da je cijeli postupak  proveden uz povredu odredbi navedenih propisa.

Posebno tužitelj ističe povredu načela  učinkovitosti i ekonomičnosti koja predmnijevaju  da se u upravnim stvarima postupa bez odgode pa je tuženik postupio protivno navedenom  načelu jer je počeo poduzimati određene radnje tek po proteku 189 dana od podnošenja predstavke.

Iznoseći i druge navode, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev, utvrdi da je tuženi  u razdoblju od 25. srpnja 2014. do 15. srpnja 2015. povrijedio postupovne odredbe članka 59. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, članka 71. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku, protivno odredbi članka 75. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku  propustio odlučiti o tužiteljevom prigovoru u zakonom propisanom roku i  odlučiti  u skladu s tim zakonom te je potpuno pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja slijedom čega predlaže da se osporeno rješenje oglasi ništetnim a podredno poništi.

Tuženo tijelo je podnijelo odgovor na tužbu protiveći se istoj  te radi izbjegavanja ponavljanja razloga  obrazloženja pobijanog rješenja upućuje na iste.  Dodaje da je tuženi poduzimao radnje postupajući po predstavci tužitelja na moguće kršenje članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama od strane HAKOM-a. Tuženik je poduzimao radnje sukladno članku 59. Zakona o pravu na pristup informacijama koje su detaljno navedene u obavijesti o poduzetom od 14. srpnja 2015. iz koje proizlazi da nema osnove za izricanje mjera iz članka 59. stavka 4. dakle, nema mjesta daljnjem postupanju.

Nadalje, tuženi navodi da je tužitelj  bio upoznat da je njegova predstavka uzeta u rad, iako sukladno  odredbi članka 59. Zakona o pravu na pristup informacijama ne proizlazi obveza da svakog podnositelja predstavke obavještava o tijeku poduzimanja radnji već o utvrđenim činjenicama i o rezultatima postupanja po predstavci. Uz to napominje da je nekoliko tužiteljevih e-mailova odgovoreno isti dan što je vidljivo iz konkretnog predmeta. Također upućuje da je navedeni propis kao posebni ne propisuje rokove u kojem se mora  pokrenuti postupak po predstavci završiti, a predmeti se rješavaju sukladno redoslijedu zaprimanja.

Slijedom izloženog tuženi predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti iz Zagreba, u svojstvu zainteresirane osobe, podnijela je odgovor na tužbu protiveći se istoj. Navodi kako je tuženi postupio u povodu prigovora tužitelja te donio osporeno rješenje  koje se odnosi na nepostupanje po tužiteljevoj predstavci   a postupak koji je tužitelj vodio pred HAKOM-om i pred tuženikom vezano za informaciju kojim raspolaže HAKOM okončan je pružanjem tražene informacije i usklađivanjem internetskih stranica HAKOM-a s obvezama iz Zakona o pravu na pristup informacijama. Slijedom navedenog predlaže da se temeljem odredbe članka 57. Zakona o upravnim sporovima tužba odbije kao neosnovana.

            Odgovor tuženog tijela i zainteresirane osobe dostavljen je tužitelju 27. studenog 2015.

            Tužbeni  zahtjev nije osnovan.

Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja u granicama  postavljenog zahtjeva sud nalazi da nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te pritom sud prihvaća razloge koje za svoju odluku tuženik dao u obrazloženju osporenog rješenja i odgovora na tužbu jer su isti utemeljeni na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Imajući u vidu sadržaj postavljenog tužbenog  zahtjeva te odlučujući o njegovoj osnovanosti, ovaj Sud smatra da valja poći od odredbe članka 5. stavka 1. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ 25/13. – dalje u tekstu ZPPI) koji kao pravo na pristup informacijama podrazumijeva pravo   korisnika na traženje i dobivanje informacija kao i obvezu tijela javne vlasti da omogući pristup zatraženoj informaciji, odnosno da objavljuje informacije neovisno o postavljenom zahtjevu kad takvo objavljivanje proizlazi iz obveze određene zakonom ili drugim propisom.

Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj nezadovoljan postupanjem tuženoga tijela koje nije u rokovima i na valjan način odgovorilo na njegovu predstavku podnesenu 25. srpnja 2014. u kojoj sukladno odredbama članka 59. Zakona o pravu na pristup informacijama  prigovara radu HAKOM-a  koji nije na svojim Internet stranicama objavio službeni e-mail tijela javne vlasti iako isti postoji a što predstavlja prekršaj iz članka 62. stavka 1. alineje 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tuženo tijelo odgovorilo tužitelju na predstavku  od 25. srpnja 2014. i uputilo ga na odredbu članka 10. ZPPI-a kojom je propisano da su tijela javne vlasti obvezna na Internet stranicama objaviti na lako pretraživ način, među ostalim, pod točkom 7. informacije o svom unutarnjem ustrojstvu s imenima čelnika tijela i voditelja ustrojstvenih jedinica i njihovim podacima za kontakt.

Iz prepiske tužitelja i tuženog tijela  u spisima predmeta proizlazi da je tužitelj bio u višekratnom kontaktu sa tuženim te da je 11. ožujka 2015. podnio prigovor jer nije u zakonom propisanom roku zaprimio odgovor na predstavku, u povodu kojeg je doneseno osporeno rješenje.

Odredbom članka 59. ZPPI propisan je način  postupanja po predstavkama  te je prema stavku 1. propisano je da inspektori postupaju po predstavkama na rad tijela javne vlasti vezano uz primjenu tog Zakona a prema stavku 2. je inspektor dužan razmotriti podnesenu predstavku.

Iz sadržaja spisa predmeta  i obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je povjerenica za informiranje dostavila tijelu javne vlasti (HAKOM-u) uputu 19. ožujka 2015. za usklađivanje postupanja s odredbama ZPPI te zatražila da o učinjenom izvijeste a istovremeno je poslala istu uputu podnositelju na znanje kako bi bio upoznat s poduzimanjem radnji  u postupku po podnesenoj predstavci, sukladno odredbi članka 59. stavku  3. Zakona.

Imajući na umu izloženo sud nalazi da je tuženo tijelo postupilo u skladu s odredbom članka 59. ZPPI koji uređuje postupanje po predstavkama i o navedenom obavijestilo podnositelja predstavke, iako izvan  primjerenih rokova za postupanje  čega je  i samo tuženo svjesno te  prihvaća u svojem odgovoru navedene prigovore tužitelja  kao realno i osnovano navedene.

Iako nije odlučno za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja, valja navesti da je nakon  njegovog donošenja  podnositelju predstavke poslana obavijest  u smislu odredbe članka 59. stavka 5. ZPPI ( inspektor pisanim putem obavještava podnositelja predstavke o utvrđenim činjenicama odnosno poduzetim mjerama u povodu predstavke ) iz koje  proizlazi da je tuženo tijelo postupalo po predstavci te da nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Na osnovi izloženog ovaj Sud zaključuje da je tuženo tijelo u bitnome postupilo prema odredbi članka 59. ZPPI, poduzelo radnje u odnosu na tijelo javne vlasti – HAKOM i o tome obavijestilo podnositelja te je odlučilo o njegovome prigovoru pa stoga Sud ne nalazi povreda zakona na štetu tužitelja te nije našao osnove za poništenje utuženog rješenja.

Također sud nije našao osnove za oglašavanje navedenog rješenja ništetnim jer za to nisu ispunjeni zakonom propisani razlozi.

Kako ni ostali prigovori iz tužbe nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari to sud nije našao osnove da osporeno rješenje, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ocijeni nezakonitim pa je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“  20/10., 143/12. i 152/14.) odlučeno kao u izreci.

 

                             U Zagrebu 17. prosinca  2015.

                                                                                                                        Predsjednica vijeća

                                                                                                                      Jasminka Jenjić, v.r.