REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

 
Poslovni broj: UsII-152/17-7

 

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i mr.sc. Mirjane Juričić, članova  vijeća, te više sudske savjetnice Jadranke Jelić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Š. B. iz S. F. i J., protiv rješenja tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Z., klasa: UP/II-008-07/17-01/421, urbroj: 401-01/06-17-01 od 6. lipnja 2017., radi ostvarivanja prava na pristup informacijama, u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2017.

 

p r e s u d i o    j e

                       

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, klasa: UP/II-008-07/17-01/421, urbroj: 401-01/06-17-01 od 6. lipnja 2017.

 

Obrazloženje

 

            Osporavanim  rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja koju je podnio zbog n odlučivanja Općine S. F. i J. o zahtjevima tužitelja za pristup informacijama od 20. siječnja i 9. veljače 2016.

            Tužitelj u tužbi u bitnome  navodi da je tuženik žalbu ocijenio neosnovanom iako je  iz dostavljene dokumentacije razvidno da su zahtjevi za pravo na pristup informacijama podneseni u skladu s odredbom članka 18. stavka 1. i 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe da ga je  Općina  S. F. i J. u skladu s odredbom članka 22. stavka 1. Zakona obavijestila o  produženju roka,a kako ni nakon toga nije dobio traženu informaciju  obratio se  tuženiku koji ne da mu nije pomogao, već je svojim postupcima tumačeći članak 23. Zakona pomogao da  ne dođe do informacija. Tužitelj obrazlaže da su objavljene informacije  uglavnom neupotrebljive pošto se ne objavljuju u zakonskim rokovima,  informacije navedene u stavku 2., 3., 5., 8., 10. i 12. se ne objavljuju ili su neupotrebljive te se  objavljivanje dokumenata u svrhu savjetovanja s javnošću ne provodi kao i  javnost rada .Tužitelj zaključno navodi da se radi o očitoj zlouporabi tumačenja propisa koji se ne može opravdati, a postupanje Općine S. F. i J. i tuženika protivno je ustavnoj garanciji prava na pristup informacijama i u  osnovi predstavlja prikriveno pravo na monopol informacijama. Iz navedenih razloga  predlaže ovom Sudu da usvoji tužbu u cijelosti i naloži postupanje po članku 17. stavka 2., i 20. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama te mu omogući pristup traženim informacijama.

            Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da ostaje kod osporavanog rješenja i razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja.  Ističe da je žalbu tužitelja zaprimio  8. studenoga  2016.,  da je ista izjavljena zbog ne postupanja Općine S. F. i J. kao tijela javne vlasti po njegovim zahtjevima za pristup informacijama od 20. siječnja i 9. veljače 2016. Povodom žalbe tužitelja od  Općine S. F. i J. zatražio je obavijest o razlozima zbog kojih zahtjevi nisu riješeni u propisanom roku.  Iz dostavljene dokumentacije   proizlazi je da je Općina S. F. i J. tužitelju, a povodom njegovih zahtjeva dostavila obavijest  od 26. srpnja 2016.,  u kojoj je navedeno kako se protiv iste obavijesti može podnijeti prigovor čelniku tijela sukladno članku 156. Zakona o općem upravnom postupku te je tužitelj  postupio po predmetnoj uputi  i podnio prigovor 4. kolovoza 2016. S obzirom na navedeno odbio je žalbu tužitelja  kao neosnovanu podnesena zbog takozvane „šutnje uprave“ budući da je ista podnesena nakon što su predmetni zahtjevi riješeni na navedeni način, a eventualno „šutnja uprave“ prestala je, odnosno više nije bila u trenutku podnošenja žalbe. Također predlaže ovom Sudu da donese odluku po kojom će svaka stranka u ovom upravnom sporu snositi svoje troškove. Predlaže da se odbije žalba i potvrdi rješenje tuženika.

            Zainteresirana osoba  u odgovoru na tužbu navodi da je iz dokumentacija koju dostavlja ovom Sudu vidljivo da nije bila namjera „šutnje uprave“, a što je potvrdio i tuženik u dva navrata. Predlaže da se tužba odbije.

            U skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) tužitelju je dostavljen odgovor na tužbu koji je dostavio tuženik i zainteresirana osoba.

            Tužbeni zahtjev nije osnovan.

            Prema podacima spisa predmeta i obrazloženja osporavanog rješenja  tuženika proizlazi da je tužitelj dana 20. siječnja 2016. i 9. veljače 2016. podnio zahtjev Općini S. F. i J. za pristup informacijama te da je Općina S. F. i J. dopisima od 28. siječnja 2016. i 23. veljače 2016. obavijestila tužitelja o produženju rokova za rješavanje zahtjeva.  Tuženik je zaprimio predstavku tužitelja  u kojoj je ukazao na ne rješavanje zahtjeva za pristup informacijama od strane Općine S. F. i J. te na netransparentnost objavljivanja određenih odluka te je tuženik dopisom od 12. srpnja 2016. naveo  Općini S. F. i J. što je potrebno poduzeti, a vezano na zahtjeve tužitelja. Općina S. F. i J. postupajući po zahtjevu tužitelja za pristup informacijama, a imajući na umu i upute tuženika donijela je  temeljem članka  23. stavka 1. točaka 3., 4, i 6. Zakona o pravu na pristup informacijama obavijest klasa: UP/I-053-01/16-01/01, urbroj: 2198/19-03-6-7 od 26. srpnja 2016., kojom je obaviješten da mu je kao stranci u postupku  dostupnost informacija sudskih,upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena, da su neke od zatraženih informacija javno objavljene s naznakom gdje su objavljene te da se njegovi zahtjevi u nekim dijelovima ne smatraju zahtjevom za pristup informacijama u smislu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Tuženik je uvidom u navedenu obavijesti utvrdio da su   zahtjevi tužitelja u cijelosti riješeni po pojedinim točkama  zahtjeva,  sukladno članku 23. stavka 1. točaka 3., 4. i 6. navedenog Zakona,  o čemu se ne donosi posebno rješenje te je tužitelju  u uputi o pravnom lijeku dana mogućnost podnošenja prigovora čelniku tijela sukladno odredbi članka 156. Zakona o općem upravnom postupku.

            Nadalje iz podataka predmetnog spisa proizlazi da je tužitelj postupajući u skladu s uputom iz predmetne obavijesti podnio prigovor čelniku Općine S. F. i J. te ujedno i  žalbu tuženiku zbog ne odlučivanja o njegovim zahtjevima za pristup informacijama, odnosno zbog tzv. „šutnje uprave“.

            Kako iz svega naprijed navedenog proizlazi da su predmetni zahtjevi tužitelja riješeni donošenjem obavijesti u skladu s člankom 23. stavkom 1. točakama 3., 4. i 6. Zakona o pravu na pristup informacijama to je osnovano postupio tuženik kada je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu koju je podnio zbog takozvane šutnje uprave, odnosno ne donošenja rješenja od strane tuženika.

            Naime, člankom 23. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine" 25/13. i 85/15.)  propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu: 1. kad korisniku omogući pristup traženoj informaciji, 2. kad obavještava korisnika da je istu informaciju već dobio, a nije protekao rok od 90 dana od podnošenja prethodnog zahtjeva, 3. kad obavještava korisnika da je informacija javno objavljena, 4. kad obavještava korisnika da mu je kao stranci u postupku dostupnost informacijama iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka  propisom utvrđena, 5. kad obavještava korisnika da za informaciju postoji obveza zaštite, odnosno čuvanja njezine tajnosti sukladno članku 1. stavku 4. i 5. ovoga Zakona i  6. kad obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. ovog Zakona pri čemu je dužno uputiti korisnika na način ostvarivanja njegova traženja.

            Prema stavku 2. istog članka Zakona o postojanju razloga koji su utvrđeni stavom 1. točkom 2., 3., 4. i 5. ovoga članka tijelo javne vlasti obvezno je, bez odgode obavijestiti podnositelja zahtjeva pisanim putem.

            U odnosu na prigovore tužitelja valja istaknuti , da nije sporno da je tužitelj Općini S. F. i J., kao tijelu javne vlasti podnio zahtjev za pristup informacijama, međutim, Općina S. F. i J. rješavajući o zahtjevima tužitelja utvrdila je da se  radi o situaciji koju normira odredba članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da se   povodom zahtjeva tužitelja ne donosi posebno rješenje što je sve detaljno obrazložila u donesenoj obavijesti,   budući da  se  zahtjevi tužitelja mogu riješiti na drukčiji način.

            S obzirom na navedeno trebalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 4. listopada 2017.

 

Predsjednica vijeća

Blanša Turić,v.r.