REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

 
Poslovni broj: UsII-123/17-6

 

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Lidije Rostaš-Beroš, članica vijeća,  te sudske savjetnice Franciske Dominković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja H. Š. iz Z., protiv rješenja tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, Z., klasa: UP/II-008-07/17-01/192,  urbroj: 401-01/20-17-01 od 3. svibnja 2017., radi  prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 3. kolovoza 2017.

 

p r e s u d i o    j e

                       

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, klasa: UP/II-008-07/17-01/192,  urbroj: 401-01/20-17-01 od 3. svibnja 2017.

 

Obrazloženje

 

            Osporenim rješenjem tuženika obustavljen je postupak povodom žalbe tužitelja H. Š..

            Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je 9. svibnja 2017. zaprimio rješenje tuženika kojim se predmetni postupak obustavlja. Iz obrazloženja istog proizlazi da je u postupku utvrđivano činjenično stanje na okolnost postupanja po zahtjevu za pristup informacijama upućenog tijelu javne vlasti HEP – ESCO d.o.o. te da je na spis zaprimljen odgovor drugog tijela javne vlasti Hrvatske elektroprivrede d.d. od 17. ožujka 2017. godine u kojem se navodi da drugo tijelo javne vlasti Hrvatske elektroprivrede d.d. je spojilo i donijelo rješenje o odbijanju zahtjeva za pristup informacijama. Smatra da je učinjena bitna povreda pravila postupka jer mu nije omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima i o pravnim pitanjima. Tužitelj predlaže da Sud nakon održanog ročišta poništi rješenje tuženika.

            Povjerenik za  informiranje u odgovoru na tužbu navodi da se ovdje radi o postupku koji se vodio po žalbi tužitelja zbog tzv. „šutnje uprave“. U konkretnom slučaju doneseno je rješenje 17. ožujka 2017. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za pristup informacijama protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu pa je očito da ne postoje pretpostavke za daljnje vođenje postupka zbog nedonošenja odluke o zahtjevu tužitelja za pristup informacijama zbog čega je predmetni postupak i obustavljen. Napominje da u konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj podnio zahtjev za pristup informacijama te je o istom odlučeno rješenjem HEP-a od 17. ožujka 2017. protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu. Stoga se ne može raditi o situaciji da je rješenje doneseno bez zahtjeva stranke na što tužitelj pogrešno upućuje. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

            U skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima  ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) tužitelju je dostavljen odgovor na tužbu koji je dostavio tuženik, te je tužitelj 27. srpnja 2017. dostavio sudu očitovanje na odgovor na tužbu.

            Tužbeni zahtjev nije osnovan.

            Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za pristup informacijama trgovačkom društvu HEP – ESCO d.o.o. Kako u roku nije dobio odgovor podnio je žalbu zbog nepostupanja tijela javne vlasti po njegovom zahtjevu za pravo na pristup informacijama.

            Povodom žalbe tuženik je sukladno odredbi članka 119. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.) tražio obavijest od HEP – ESCO d.o.o. o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku.

            Nakon toga je tijelo javne vlasti obavijestilo tuženika da je donijelo rješenje urbroj: E-2068/17/ZV od 17. ožujka 2017., kojim je odbilo zahtjev tužitelja za pristup informacijama iz razloga navedenih u tom rješenju protiv kojeg je tužitelj imao mogućnost izjaviti žalbu, a što je prema navodima iz odgovora na tužbu i učinio.

            S obzirom na navedeno prema ocjeni ovoga Suda pravilno je tuženik obustavio postupak povodom žalbe tužitelja sukladno odredbi članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku  prema kojoj će se postupak rješenjem obustaviti kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka o čemu se u konkretnom slučaju radi. Budući da je tužitelj žalbu izjavio zbog nedonošenja rješavanja o njegovom zahtjeva u zakonom propisanom roku koji je u međuvremenu riješen, to je pravilno postupio tuženik kad je obustavio postupak jer su o predmetnom zahtjevu prestale postojati pretpostavke za vođenje postupka radi nedonošenja rješenja.

            Kako je u konkretnom slučaju sporna samo primjena prava to je sud riješio spor bez rasprave.

Slijedom navedenog trebalo je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti  kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 3. kolovoza 2017.

 

Predsjednik vijeća

Boris Marković,v.r.